“sidebar.php” TEŠKO JE BITI DOBAR OTAC

TEŠKO JE BITI DOBAR OTAC

Ovo je Božije iskušenje .....

20.01.2014.

DAN TEŠKE ODLUKE

SUMORNI DAN ....
19.01.2014, dana kada saznaš od svog djeteta da si nešto što nisi nikada ni pomislio da možeš biti, shvatiš da si nešto a opet neznaš šta??
(Majku ti može opsovati neko koga mrziš ili neko ko ti želi nešto? na glas razmišljam)

Kad se smiješ mila kćer


Mila moja kćeri život je pred tobom
zato pazi dobro šta činiš sa sobom
u životu hrabra i oprezna budi
život ti je čudan, još čudniji ljudi

Refren 2x
Kad se smiješ mila kćeri
smijaće se s tobom svi
a kad budeš zaplakala
plakat' ćemo ja i ti

Sve što jednom prodje više se ne vraća
svaku svoju grešku čovjek dva put plaća
a za ljubav kćeri neko davno reče
čas je santa leda, čas k'o vatra peče

Refren 2x

Na kraju zapamti život tajnu krije
koju do sad niko još otkrijo nije
sve što sad ne znadeš, mi stariji znamo
kad budeš odrasla pokaz't će ti se samo

(Nedzad Salkovic)
19.06.2011.

ZAKLJUČEN PROCES - LESI SE VRAĆA KUĆI

 2 DAN ZA SJEĆANJE

Danas je dan,  13.06.2011 PONEDELJAK, ostat će mi u sjećanju!!
Davno je bio: 18.06.2008, do 13.06.2011 MANJKA SAMO 5 DANA DO PUNIH 3 GODINE ...

21.05.2009.

TRI GODINE JADA I TUGE

Dana 19.05.2009, tuga jad i žalost,
1. 19.05.2010 - 2. 19.05.2011 - 3. 19.05.2012

20.03.2009.

ZASIJALO SUNCE - DAN ZA SJEĆANJE

Danas je dan, za pamćenje prvi dan proljeća 20.03.2009 petak, ostat će mi u sjećanju!!
Davno je bio: 18.06.2008, do 20.03.2009 je devet cijelih mjeseci i dva dana!!

14.01.2009.

KAO KADA BI IŠAO SAM SEBI NA DŽENAZU

13.01.2009, DAN VELIKOG ISKUŠENJA

Danas, 13.januara 2009 od 12 sati do 15:35 dan, kada će mi ostati u veliko sjećanju!

Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…
Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma...

Među ukrasima ovoga svijeta su i imetak i djeca, bez kojih ljudi ne mogu zamisliti život, a, istovremeno, nisu svjesni kolika su oni odgovornost pred Allahom. Jesmo li mi kao roditelji ispunili obaveze prema ova dva ukrasa i jesmo li udovoljili njihovim hakovima (pravima)? Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma, kao što volimo doktora radi našeg zdravlja a ne njega kao doktora.(S.B)

29.08.2008.

DJECA SU VAŠE ISKUŠENJE

Islamski velikan El-Eš'ari kaže: “Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i ueš u Džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kicme, a nisi ga odgojio u islamu”.

Mnogi ljudi nemaju vlasti nad svojom djecom, a voljeli bi da budu upuceni kako da to postignu.

A sada o razlozima:
Prvo: Nemaju vlasti zato što su ih prepustili vjetrovima zabluda ili božanstvu i ropstvu mode.
Drugo: Zato što vecina ljudi misli da oni upucuju svoju djecu i da ona moraju biti takva kakvi oni žele da budu. Nisu svjesni da Allah upucuje. Ne razmišljaju o sinu Nuha, a.s., ili ocu Ibrahima, a.s., koji su bili nevjernici.
Zato je sada doba kad djeca upucuju svoje roditelje u islam i elhamdulillah kad je to tako.

Jedan islamski pjesnik kaže:
”Djeca vaša nisu vaša djeca,
Ona su sinovi i kcerke cežnje,
života radi samoga sebe.
Djeca dolaze preko vas,
ali ne od vas.
Iako su s vama,
ona vama ne pripadaju.
Možete im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju vlastite misli.
Možete im dati kucu za tijela,
ali ne i za duše.
Njihove duše su u vlasti Onoga Koji ih je stvorio,
Od Njega tražite da ih uputi”.

Na kraju, primjer uglednog roditelja, koji iskreno voli svoju djecu i pomaže im. To je Ebul Esved ed-Dueli: “Djeco moja, bio sam dobar prema vama prije nego što ste se rodili, a i nakon vašeg rodjenja, i bit cu dobar, inšaallah, prema vama i kad preselim”.

Zacudjena djeca upitaše oca: “Oce naš, znamo da nam pomažeš otkako smo se rodili. Nije nam jasno kako si nam pomogao prije našeg rodjenja i kako ceš nam pomagati poslije svog preseljenja?”

Otac odgovori: “Prije rodjenja sam vam izabrao majku zbog koje se necete stidjeti izici na ulicu, a poslije moga preseljenja pomagat ću vam time što se bojim i vjerujem u Allaha i što govorim istinu”.

Dakle, ko u svom životu bude svjestan Allaha i uvijek bude govorio istinu, neka ne strahuje za svoju “nejaku” djecu poslije svoga preseljenja. Upravo ovako veliki mufessiri komentiraju kur’anski ajet koji o ovome govori:

„I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu“ (Nisa : 9).

Molim Allah da nas ucini da budemo takvi. Amin!

19.08.2008.

SVI RODITELJI PONEKAD GRIJEŠE

Svi ponekad imamo i lijepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osjećaj dijelimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, bjesni, povlačimo se u sebe i taj osjećaj ne dijelimo ni sa kim. Potreban nam je savjet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo nikoga pitati.

PA MORAŠ GA/JE RAZUMJETI U PUBERTETU JE?
Svi roditelji povremeno griješe. Niti jedan roditelj ne može biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji povremeno postanu pretjerano kontrolirajući. I većina roditelja udari djecu, pa makar i rijetko. Čine li ih takva povremena ponašanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima? Naravno da ne. Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Većina djece može se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja.
Treba li u određenim trenutcima udariti dijete po stražnjici ili se baš uvijek treba klonuti udaranja djece, pa i onog najbezazlenijeg.‘Ne govorim ovdje o onim batinama tipa - prebit ću te ko vola. Govorim o jednom udarcu po guzici ili šamaru… za koje i dalje smatram da nisu potrebni, ali su ljudski. Zakonom je zabranjeno udariti dijete. Pa i po guzi. Potpuno se slažem. Ali tipično za nas je da roditeljima nitko ne pomaže a traži od njih da preko noći postaju roditelji iz udžbenika. Ne možemo svi, jer smo sasvim različitih životnih priča, unutar jedne generacije bez ičije pomoći zaokrenuti u ponašanje koje ‘baštinimo’ generacijama. Mnogi roditelji, uključujući i mene… u nekim situacijama više ne znaju kako… neki manje dosjetljivi i kraćeg fitilja opale po guzi… neki se zatvore u sobu i plaču…Ono što zapravo želim reći je da se treba pomoći djeci da ne dobivaju po guzi tako da se pomogne roditeljima ‘lepezom mogućnosti’ reagiranja u takvoj situaciji. Jer da znaju drugačije… vjerujem da niti jedan normalan roditelj ne bi digao ruku na svoje dijete. Proces odvajanja od roditelja doživljava svoj vrhunac tijekom puberteta i adolescencije, kad se aktivno sukobljavamo s roditeljskim vrijednostima, ukusom i autoritetom. U relativno stabilnim obiteljima, roditelji mogu podnijeti većinu tjeskobe koju stvaraju te promjene. Većinom će tolerirati, ako ne i podržati, djetetovu samostalnost u nastajanju. Izreka: "To je samo faza" standardna je utjeha roditeljima koji imaju razumijevanja, koji se sjećaju sebe u tim godinama i prihvaćaju pobunu kao normalnu fazu emocionalnog razvoja.

Pubertet predstavlja period velikih promjena i traje nekoliko godina. U pubertetu se mijenja tijelo, toliko da ti može izgledati strano i nepoznato, a mjenjaju se i tvoja osjećanja, kako o tebi, tako i o osobama koje te okružuju. Pubertet se kod DJEVOJČICA javlja izmedu 10 i 15 godina a promjene se dešavaju pod uticajem ženskog spolnog hormona, estrogena.

Pored burnih fizickih promjena, pubertet predstavlja i period velikih emotivnih promjena. Emotivno sazrijevanje kroz koje prolaziš tokom puberteta je razdoblje puno naglih promjena raspoloženja, nedoumica, sumnji. Mijenjaju se tvoja osjećanja prema sebi, tvojim prijateljima i prema tvojoj okolini. Potrebno je vrijeme da se prilagodiš ovim promjenama, a potpuno je normalno da se osjećaš zbunjeno i nervozno kada se nešto dešava po prvi put. Ipak, opusti se i probaj da uživaš u novim stvarima koje donosi pubertet i budi ponosan/na na sebe i svoje telo.

19.08.2008.

KADA TE VLASTITO DIJETE RAZOČARA

OD DRŽAVNOG PRVAKA DO DRŽAVNOG ULIČARA
Cijeli život čovjeka je kao lutrija i uvjek si na iskušnji. Ako uspiješ i ako ti Bog da InsaAllah, ali nejma mislim ništa teže nego kada padneš na iskušnju i kada ti vlastito dijete koje hraniš i ulažeš u njega u njegov život 15 i do 18 godina i ono na kraju  hoće tebi biti otac a ne ti njemu i tada je to dijete najpametnije
. Napraviš od njega da je NEKO I NEŠTO, da je prepoznatljiva i uspiješana sportska osoba a ono na kraju sve to zaboravi i radije izabere ulicu i klošarluk po domaće rečeno. Od 17.02. 2001 od osvajanje prve medalje do 10.05.2008 vodiš to dijete na razna takmičenja i na 59 takmičenja ukupno osvojene 124 medalje od toga: 47 zlatnih, 44 srebrene i 33 bronaste medalje. Pet godina zaredom DRŽAVNI PRVAK DRŽAVE u tom sportu kojeg ga treniraš i u državi gdje živiš. Nudiš mu sve a ono na kraju zaljubi se u nekoga ko sve te uspjehe skrha na noćne izlaske, pretvori te u najvećeg lažova u familiji i postaneš prepušten ulici i državi.

04.08.2008.

RAZOČARANI OTAC

NAJTEŽE JE BITI DOBAR OTAC??
Kad se je rodila moja prva kćerka i počela plakati brez prestanka, želio sam si: Kad bi bar znala govoriti,  da mi reče šta je problem! Sad kada imam troje djece i njihove želje i govor je teško i nemoguće ustaviti, pa ponekad i pomislam da mi je žao da uopšte i znaju govoriti. Odgovaranju i svađi nejma kraja? I kad sam nekako čisto van sebe sjetim se stare izreke i riječi rahmetli moje majke: ''Vidjet ćeš i shvatiti tek tada kad budeš imao svoju djecu''. Draga moja majko potpunama si bila u pravu i žao mi je i za svaku suzu ako si nekad pustila zbog mene, i nadam se da nije ovo kletva ili nedaj Bože suza tvoja ili neka kazna što ja sada trenutno doživljavam. Svjestan sam da je cijeli naš život Božije iskušenje i ja sam sada na velikom Božijem iskušenju ali SABUR i ništa drugo! Kažu strpljenje je Božija krema ili recimo mast, samo siromak je onaj ko se maže sa njom!

Moramo priznati, roditelj je najteži zanat na svijetu i radimo ga brez instrukcija ikakvi, brez prakse, brez ispita ali diplome. Malo nas je život sam pripremio i naučio, malo smo preuzeli odgoj naših roditelja, iako smo kao djeca u ljutnji obećavali da će mo mi biti bar malo drugačiji  '' kad budem ja imao djecu...''  Največ se naučimo na svojim greškama ali treba Boga moliti da ne budu te naše greške katastrofalne. I ako imamo malo sreće da imamo brata, sestru, prijatelja ili nekoga ko ima več djecu i da su djeca starija nego naša ili recimo djeca sa većim problemima .... pa se malo utješimo kada čujemo za njihove probleme ili kako treba biti strpljiv i da samo dođe sve na svoje?

Puno je zabrinutih roditelja i puno je onih koje svoje probleme profesionalno skrivaju i lažejo ne samo sebe več i druge kako su njihova djeca dobra, zlatna a u stvarnosti su još gora i nego što bi si sami mislili. Mala djeca mala briga, velika djeca velika briga .... ili mala djeca piju mlijeko a velika krv roditelju. Nadam se da će moje kćerke, kada budu same mame vidjeti i shvatiti da trenutna njihova razmišljanja i njihove optužbe so za '' NE DAJ BOŽE NIKOM DA TO DOŽIVI''

Julija davne 1990 se je rodila moja prva kćerka, da bi jednu godinu poslije decembra 1991 rodila se druga kćerka i leta 2001 sin. Prvo dijete kažu da te najviše razveseli ali i to isto djete kažu da te najviše i razočara? Kod mene je trenutno to upravo tako! 1990 veselje i sve naj naj, da bi 2008 sad kad je ta kćerka punoljetna i ima 18 razočarala me košto nikad nikada u životu!
I ona je poslovica  istinita sve što više imaju gora su i neposlušnija, ili što si bolji do njih oni su slabiji do tebe!